U prvoj lekciji smo se dotaknuli činjenice da priča prodaje te kako su u prošloj godini novinski tekstovi i prilozi u čijem je središtu topla ljudska priča bili među najčitanijima i najgledanijima. . Lekciju o toplim ljudskim pričama, možete pročitati ovdje: 1. Svi vole tople ljudske priče. Nakon toga objavili smo lekciju o kvaliteti i kvantiteti medijskog sadržaja te treću lekciju Novcem možeš platiti reklame, ali ne možeš utjecati na ljude. Četvrta lekcija je bila o komunikaciji koja bi kad god je to moguće trebala biti dvosmjerna, u petoj lekciji smo pojasnili zašto je važan ton i kontekst komunikacije. U sedmoj lekciji smo se bavili pitanjem koliko influenceri imaju vjernih pratitelja te koliko su relevantan izvor informacijama. Danas donosimo osmu lekciju.
8. Kako smo pali na testu medijske pismenosti
O ribama koje su se vratile u kanale Venecije zbog manjeg zagađenja, 5G čipovima koje će nam ugraditi ako se cijepimo, o tome da je COVID-19 samo gripa ispisane su stranice i stranice, snimljeni brojni zapisi. Svatko vjeruje u ono što želi vjerovati – sada i uvijek. No, problem nastaje kada na društvenim mrežama druge uvjeravamo da je točno ono u što mi vjerujemo i dijelimo svaku informaciju bez da smo provjerili tko ju je objavio i koja je njena pozadina. Upravo smo u 2020. mogli vidjeti kako postoje različita tumačenja onoga ‘što znamo’, između empirijskog i racionalnog pristupa, te da se stoga i mnogi znanstvenici suprotstavljaju u svojim mišljenjima. I za znanstvenike i sve ostale vrijedi ista tvrdnja – znanje je jedno, a mišljenje drugo. Nažalost, o tome nas malo uče u školama. Uče nas činjenicama, a ne kako razmišljati. I stoga ljudi ne razumiju da o onome što pročitaju online moraju promisliti, odvagnuti i tek onda dijeliti. Algoritmi nas vode u jednom smjeru i ulazimo u jedan balon, u kojem su svi naši istomišljenici. Bojim se da ako se ništa ne promijeni, posljedice za društvo će biti nesagledive. Upravo krizne situacije to potvrđuju.
Sigurno nitko na društvenim mrežama nije namjerno dijelio netočnu informaciju o tome da se dva dana nakon potresa u Petrinji ruši dimnjak u Kustošiji te time upozoravao susjede i prijatelje. Ta informacija je bila lažna. Isto tako je bila lažna fotografija za koju se tvrdilo da je riječ o potresom pogođenoj Petrinje koja se širila društvenim mrežama, a zapravo je bila riječ o fotografiji iz 2016. i mjestu iz središnje Italije. To da je riječ o staroj fotografiji ne umanjuje razmjere katastrofe koje su se dogodile u Petrinji, ali stvara dodatni osjećaj panike. Isto kao što su paniku stvarale objave 60-godišnjaka koji je putem društvenih mreža objavljivao lažne i uznemirujuće vijesti o potresima. Objavljivao je kada će se i u kojim mjestima u Hrvatskoj dogoditi potresi. Dotični je bio pod policijskom istragom zbog izmišljanja ili širenje lažnih vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana. O lažnim žiro-računima za donaciju obitelji koja je pogođena potresom ne vrijedi ni govoriti jer to već nadilazi sferu lažnih vijesti.
Ostale 2 lekcija čitajte u narednim danima, pratite naš Facebook i Instagram.
9. Uloga zajedništva u dijeljenju informacija i komunikaciji u kriznim vremenima
10. lekciju otkrivamo u zadnjem članku 20.1.2021. 😉
Želite li na svoj mail dobiti članak sa svih 10 lekcija, pretplatite se na newsletter ili pošaljite mail s naslovom 10 lekcija na info@dobrapica.hr
