Prema predviđanjima Statista, u Hrvatskoj će broj mjesečno aktivnih Facebook korisnika do 2022. dostići brojku od 1.96 milijuna pojedinaca. Sumnjamo da su pri kreiranju ovih predviđanja uzeti u obzir podaci o iseljavanju koji ruše sve rekorde. No, neovisno o tome, godine 2016. je u našoj zemlji bilo aktivno 1.75 milijuna korisnika. Čak tri godine prije toga, za portal InPublic.hr pisala sam članak o tome zašto raste broj korisnika na toj mreži. Dakle, članak je iz 2013. godine i sada kada se čita ponovno, većina teza i dalje vrijedi. Možete se uvjeriti i sami:
“Facebook kao društvena potreba” – travanj 2013.
Nekoliko mojih poznanika je nedavno otvorilo profil na Facebooku i kako je kod njih u početku postojala odbojnost prema toj društvenoj mreži ili čak općenito prema toj vrsti komunikacije, postavila sam si pitanje zašto su se ipak odlučili pridružiti Facebook zajednici. Slušajući razloge koje je jedna prijateljica navela kao poticaj za otvaranje profila, sjetila sam se zašto sam i ja zaključila da mi je Facebook potreban. Upravo u toj riječi potreba je odgovor. Jedna od čovjekovih društvenih potreba je ostvarivanje kontakta. Evolucijski gledano, svoje osnovne potrebe možemo zadovoljiti samo u odnosu s drugim ljudima. Zadovoljenje potrebe za sigurnošću i potrebe za pažnjom ovisi i o drugima. Izoliranjem od pojedinaca i društva, osjećamo se nesigurno i nesretno. U druženju s drugima povećava nam se samopoštovanje, pruža nam se utjeha i jednostavno smo sretniji. Upravo zbog održavanja (dobrih) odnosa s drugima u našoj zajednici, bez obzira je li riječ o pojedincima iz našeg akademskog, poslovnog ili nekog drugog okruženja, težimo ostvarivanju komunikacije s njima pa smo zato spremni zanemariti sve ono što nam smeta kod Facebooka i sve ono protiv čega smo se borili.
Uvjerena sam da su mnogi odlučili otvoriti profil na Facebooku jer je veliki dio njihovih bivših ili sadašnjih kolega iz osnovne, srednje škole te s fakulteta na toj mreži. Školarci i studenti su najćešći korisnici Facebooka, a jedan od razloga je što spadaju u Y generaciju koja je rasla uz internet i digitalne tehnologije. Korištenje interneta je dio njihova svakodnevna života pa je Facebook postao idealna komunikacijska platforma te način da i dalje ostanu u kontaktu. Čak su Mark Zuckerberg i njegovi prijatelji pokrenuli Thefacebok.com kako bi omogućili kolegama s Harvarda da se povezuju putem interneta.
Razlozi protivljenju korištenja Facebooka u privatne svrhe
Veliki dio protivnika online komunikacije i Facebooka nisu sretni s uvjetima zaštite privatnosti i muči ih činjenica da osim njihovih prijatelja i drugi mogu vidjeti ono što objavljuju. Drugi razlog odbojnosti prema tom društvenom alatu je to što su mnogi svjesni da se vrijeme provedeno na Facebook chatu, sati utrošeni na komentiranje statusa i fotografija ili stavljanje vlastitih fotografija može puno bolje utrošiti. Primjerice, umjesto na komunikaciju putem Facebooka, odlazak na kavu i razgovor na sunčanoj terasi bi bili prihvatljiviji. No, ako smo odlučili baš sada s nekim podjeliti određeni događaj, problem te nedoumicu u našem životu ili samo nešto prokomentirati, putem Facebooka moći ćemo to učiniti kad god poželimo te nećemo morati potrošiti desetke kuna na kave. Uostalom, u ubrzanom životu svakog pojedinca često je tih nekoliko minuta potrebnih za odlazak na čašicu razgovora teško pronaći.
I kako to već inače biva u modernom svijetu, tehnologija iz temelja mijenja naš životni stil i način življenja. Sjetimo se samo priča naših djedova i baka te kako je telefon promijenio njihov društveni život. S pojavom telefona i njegovim uvođenjem u gotovo sva kućanstva više se nije odlazilo rodbini i prijateljima. Bilo je dovoljno podignuti slušalicu telefona i čestitati im rođendan ili neki praznik putem telefonske žice. Još 1870. godine Alexander Bell je patentirao telefon te je tim izumom polako pokrenuta revolucija u komunikaciji. Telefon je polako počeo zamijenjivati tadašnja pisma, a nalaženje je postalo smao jedna od opcija, no ne i nužnost. Promjene se odvijaju sve brže, a naše potrebe ostaju gotovo iste, samo se mijenja način njihova zadovoljavanja.
Potreba za ostvarivanjem društvenih kontakata
Kao što je Ernest Hemingway napisao u romanu Kome zvono zvoni “Nijedan čovjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje…“ Kako čovjek ne bi postao otok i izolirao se od ljudi mora s njima komunicirati. Kako je veliki dio populacije na Facebooku, Hrvatska je na 70. mjestu s čak 1.643.820 korisnika, neprestano bi se odbijanje komunikacije na toj mreži moglo smatrati izoliranjem. Čak i kada se vaše društvo dogovara za druženje, komunikacija o vremenu i mjestu sastanak se često odvija putem Facebooka. Ako nemate profil na toj društvenoj mreži, mogli bi se osjećati izolirano jer kada se većina uspije dogovoriti o svemu putem Facebooka, samo će vama poruka morati biti poslana telefonski ili mailom.
Koliko puta ste čuli da se pripremanje za ispit ne odvija u knjižnicama nego putem grupa na Facebooku, bilo da se dijeli literatura, zajednički odgovara na pitanja ili pišu informacije o predmetu ili kolegiju, profesoru i ispitu. Na koliko priča ste naišli o poslovnom pothvatu za čiji uspjeh je zaslužna promocija na Facebooku. Takvih je slučajeva i priča sve više, a time i raste potreba za uvođenje brodske linije koja će pojedinca odvesti s izoliranog otoka u središte zbivanja – potreba za otvaranje Facebook profila. Bez obzira na naše dvojbe o nedostacima Facebooka i manama online komunikacije, društveni mreže poput Facebooka više nisu igra, zabava ili hir, već jedna od promjena u načinu na koji komuniciramo i ostvarujemo međuljudske odnose.
Emocionalne potrebe
Svi korisnici Facebooka su nečija djeca, možda nečiji ljubavnici, neki su postali i roditelji, a u krajnjem slučaju svi smo nečiji prijatelji ili kolege. Svaki korisnik Facebooka ima svoje posebne razloge zbog kojih je na toj mreži. Ipak, nije teško povjerovati teoriji profesora evolucijske antropologije Robina Dunbara koji je proračunom došao do takozvanog ‘Dunbarovog broja’ na osnovu kojeg se tvrdi da bez obzira na broj virtualnih prijatelja u stvarnom životu veza se može održavati s najviše 150. Dunbar je promatrao u kolikoj mjeri ljudi koriste stranice za društveno umrežavanje, te došao do zaključka da iako se putem tih stranica ‘komunicira’ s velikim brojem ljudi u stvarnom životu se aktivna komunikacija održava s tek nekolicinom prijatelja.
Upravo je postavljanje fotografija, dijeljenje statusa, obavještavanje o mjestu boravka možda namijenjeno tom uskom krugu korisnika kojem se želimo svidjeti i s kojima želimo ostvariti prisniji ljudski odnos. Važno je podsjetiti da je jedna od prvih opcija Facebooka pri kreiranju profila bila mogućnost da korisnik navede je li u vezi. Za mlade studente Harvarda je to bila jedan od ključnih stvari. Mogli su na društvenoj mreži gledati fotografije kolega ili kolegica koji im se sviđaju i ujedno saznati jesu li slobodni. No, na Facebooku nije riječ samo o ljubavnim odnosima, riječ je i o sreći, smijehu, poslovnom povezivanju, solidarnosti i mnogim drugim emocijama. Roditelji ponosno stavljaju fotografije svoje djece, mladi stavljaju svoje najatraktivnije fotografije, skuplja se novac za humanitirne svrhe i suosjeća s nevoljama drugih, zgraža se nad odlukama vladajućih i nesrećama pojedinaca. A ne čudi ni da upravo zbog čovjekove potrebe za smijehom mnogi korisnici dijele smiješne fotografije te video uratke.
Potrebe za smopotvrđivanjem
Umrežavanjem na Facebook korisnici, naročito mladi, izgrađuju identitet, točnije stvaraju hibridni identiteti. Facebook im omogućuje socijalizaciju koja uključuje komunikaciju s korisnicima, ali istovremeno daje mogućnost da prikažu ono što žele. Na svom profilu će svatko objaviti fotografije za koje misli da na njima dobro izgleda, hvalit će se uspjesima u poslu ili sportu kojim se bavi, obljavljivat će koju vrstu glazbu voli, koje filmove i knjige. Ako se netko ne voli eksponirati ili nema želju stvoriti poseban identitet, imat će tek nekoliko fotografija i neće raditi fotografsko snimanje za svaki novi album na Facebooku. Ima onih kojima je važno da stvore što bolji identitet, da im prijatelji lajkaju fotografije i objave te će u isto vrijeme također komentirati i lajkati fotografije istih prijatelja.
No, bez obzira na cilj koji žele postići i sliku kakvu žele prikazati pred drugima, korisnici Facebooka nikad neće objaviti ono što ne žele da drugi vide kao dio njih. Zašto? Pa zato jer nove generacije imaju sve veću potrebu za potvrdom vlastite vrijednosti. Istraživanja pokazuju da ljudi s visokim životnim očekivanjima teže za stalnom potvrdom svoje vrijednosti čak i ako im to ne donosi povećanje zadovoljstva. Ne čudi onda zaključak studije koju su proveli profesor Brad Bushman, Scott Moellerom i profesorica Jennifer Crocker objavljene u online časopisu Journal of Personality, a govori da je mladima samopotvrđivanje važnije od seksa i novca.
Provjeravanje Facebooka kao dio rutine
Postoje još mnoge potrebe i razlozi zbog kojih pojedinci otvaraju profil na ovoj rastućoj mreži. Mnogi se žele informirati na Facebooku, izraziti svoje mišljenje i biti u toku s dnevnim događanjima. Svako ima barem jedan razlog zašto je stisnuo „Prijavi se“ i postao članom najveće online zajednice. Svakako je vjetar u leđa činjenica da je korištenje Facebooka u privatne svrhe zasada besplatno. Facebook je postao sve dostupniji pojavom pametnih telefona zahvaljujući kojima se može koristiti na gotovo svim mjestima s internetskom vezom. Korisnicima postaje rutina svakodnevno više puta provjeravati novosti, slati poruke, pregledavati fotografije i objave, preslušavati video zapise i ažurirati Facebook profil. Facebook je postao zajednički nazivnik za poštanski sandučić, mail, telefon i mobitel. Postao je potreba modernog čovjeka sve do trenutka kada će ga djelomično ili potpuno zamijeniti neka nova tehnologija, nešto bolje, nešto atraktivnije i dinamičnije. Do tada možemo pričati koliko narušava međuljudske odnose i privatnost, ali ćemo iznova pokleknuti pred njegovima alatima koji trenutno zadovoljavaju naše društvene potrebe.
Slažete li se da je Facebook postao potreba? Koje je vaše mišljenje o njegovoj svrhi i pitanju privatnosti koje se u zadnje vrijeme mediji dotiču?
